Boa u kokošinjcu

Almir Alić, mladi bosanskohercegovački pripovjedač, i svojim drugim romanom tematizira odrastanje u socijalizmu s ljudskim likom. Zabavan ali ne i populističan, ovaj nam pisac demonstrira vještinu da nam ispriča svoju priču, priču o tzv. malim ljudima u nemirnim vremenima. Boa u kokošinjcu locirana je u bosanski urbanitet osamdesetih godina zakinut za urbane osobine, u folklornu maštu zakinutu za istinitost, u socijalizam zakinut za duhovnost, u društvo zakinuto za pojedinca. Ne možemo se oteti dojmu da je autorova pripovjedna mustra podatna za prenošenje na filmsko platno, možda ponajprije stoga što on umije iz kompliciranih socijalnih odnosa izdvojiti melodramatske tonove, što zna punktirati emociju i upozoriti na neiskorišteni potencijal duše. Krećući se u prostoru lažnih pozlata socijalističke mitologije, istine, folklora, Alić se, nakon Solitera Titanic, ponovno dokazuje kao vedri ogovarač jednog izgubljenog svijeta i vremena.